Dok prosipaš se
I raširenih ruku plešeš
Milje nestaju lakim odmahom.
Da!
Dug je put
Preko tračnica.
Hvataš posljednje vlakove za Paris
I zamišljaš kako te nose ulice
Na svojim starim rukama;
Kako ti uljane svjetiljke uzimaju lice
Poljupcima veselih plamičaka.
Oblacima dodiruješ
Davno izgubljene igračke,
Upijaš tople kapi kiše.
Pijesak prolazi kroz sat.
I dok sve oko tebe juri
Smiješ se zatvorenih usana.
|